Babysitting Helpers You (Don't) Want In Your House

Let me ask you this: would you rather slap your house together, not dig deep to build the proper foundation just so you could save effort and have more time for yourself only to see your house collapse a few years later? Or would you rather spend time, money and effort making it wholesome and long lasting?

Would you rather put in the extra money, effort, and time into fixing your car so it can run smoothly and safely for quite a few years? Or would you rather not bother and end up not being able to start it when you need it most, or worse, in an accident?

How about investing time and effort into learning, business, friendships, cooking, dressing, health? Would you rather settle for the immediate results and suffer in the long run?

Would you rather enjoy one to two hours a day of freedom now for five, six, maybe seven years if you are lucky and then cry for the rest of your life? Or would you rather put the effort in for those first five, six formative years and enjoy the fruits of your labor later?

Yes, I am talking about kids! I am talking about spending the precious little time you have with them. I am talking about reading to them, playing with them, cuddling with them. I am talking about listening to them, being present! I am talking about long term rewards and I am talking about investing now!

If you choose the immediate rewards over long term gain here are the babysitting helpers you should engage:

1. TV-the most reliable babysitter. You will get yourself hours of free time to kick back and relax, sip wine slowly, or do household chores. Employ it on regular basis and eventually stop giving a damn about what they watch as long as they leave you alone.

2. Mobile phone-buy your child a mobile phone as soon as you hear him/her cry, whine, or protest in any way. If you are unable to buy them a phone right now, take out a loan. If that is not possible then just plop your phone in his/her hands and take a deep breath.

3. Games-mobile games, computer games, baby games, tablet games, any type of game that doesn't require participation from you in any way shape or form. Plop the child in front of it, show her/him how it's done and scram. Enjoy your freedom! Enjoy the free time you bought so cheaply and easily!

4. Toys-the best babysitting assistant toys are the ones that exclude any participation on your end. Toys like car garages, dolls and babies…if they would invent a robot to set it up for your child and play with them it would be fantastic! You should be the first in line to buy it! It would save you days, months of your precious free time!

5. Other people-if all else fails, then find someone willing to watch your child while you get a breather. The less involvement from that person the better. As long as your child is clean, dry, warm, and fed the rest is irrelevant!

The reality is that if you do engage these babysitters on regular basis you will regret it in a long and painfully slow process.

I get to see a lot of parents on a regular basis who are tired, drained, and visionless when it comes to investing time and effort into raising their kids right. Several years down the line, they start to wonder what happened. How are they not able to reach their child? How come he/she is not listening? How did they end up in this mess?

The truth is children don't need much! A bedtime story, an hour or so to play, draw, cook, or dance together. Even if it seems like you have no energy left now, you will be grateful you did it years down the line. Be that parent who spends time with his/her child. Be that obnoxious parent who takes their child for a bike ride, a run in the park, or play time at the playground. Even though it seems like too much now, you will be glad you did it when you see how stable, full of self-esteem and happy your child is. When other parents start commenting that there is something different about your child, when teachers praise your child for being the most reliable, when your parents are happy to spend the day with them, you will be thankful for every moment of your waning energy you invested into playing those games, reading those stories, and singing those songs.

DISCLAIMER: I am aware of the fact that we do need free time, and we need to get to the chores, housework, our jobs, and even have some time for ourselves. I am not talking about the occasional use of the above mentioned babysitters. I am talking about regularly relying on them. You should determine what regular and what occasional are for you – once a week, once a month, or…

Do you have any comments you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help to spread the word by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!

Zašto?

Rano je nedjeljno jutro. Sjedim u svojoj omiljenoj stolici i razmišljam dok pijem čaj. Mislim o svemu što imam za napraviti danas, dok mi se jedno pitanje uporno vrti po glavi: "Zašto?" "Zašto se mame srame tražiti pomoć u odgoju djece?" Otvaram laptop i odlučim sve napisati onako kako jeste, bez ikakvog uljepšavanja, samo onako kako jeste!

Napravila sam svoj dio grešaka u odgoju djece i imam žaljenja. Postoje određene stvari koje bih željela da nisam napravila, a ima I stvari koje bih voljela da jesam. Možda možete nešto naučiti iz mojih 7 savjeta kako ne biste napravili iste pogreške:

1. Majka si, a to znači da si superžena! 

Možeš raditi više stvari istovremeno otvoriti boce jednom rukom, poslužiti se hranom i jesti s djetetom na kuku. Sortirati, prati i složiti veš dok kuhaš i hraniš dijete. Možeš kuhati tri obroka istovremeno i hraniti psa u isto vrijeme. Odgovarati na telefon, otvoriti vrata i slati poruke dok uspavljuješ bebu...

Trebaš biti diplomirani pedagog, psiholog, pedijatar i imati položenu prvu pomoć, a to sve pored talenata kao što su pregovaračke vještine, diplomacija, taktičnost i stanje perpetualne veselosti, uzbuđenja, tolerancije i strpljenja. Znam kako je, jer sam sve i sama to radila, školovala djecu doma dok sam pokretala vlastiti posao i pisala knjigu, podizala sama djecu i zarađivala. Trudna i bolesna (jutarnjim mučninama većinu dana) sam trčala za mojom hiperaktivnom djecom.

2. Majka si i trebaš se pobrinuti za sebe. 

Ako ne odvojiš taj trenutak za sebe, nećeš dugo opstati. Ako ne jedeš I ne istuširaš se na vrijeme, osjećat ćeš se razdražljivom. Spavanje nije precijenjeno, već nužnost za mame (nećeš tada zaboravljati toliko mnogo stvari ako se dobro odmoriš). Vrijeme bez djece je neophodno (mada se pobrinite da onaj tko preuzme djecu tijekom vašeg odmora zna što se očekuje od njega/nje). Najbolje je, ako si to možete priuštiti, uzeti jedan sat dnevno, te pola dana (cijeli dan bi bio bolje) barem jednom tjedno. Ako si to ne možete priuštiti, čak i jedan sat dnevno pomaže puno. Ali, molim vas, pobrinite se da djeca ne ostanu bez nadzora tijekom tog vremena. 

Druženje s prijateljima, odlazak u kino, ili samo odlazak na kavu su nužnost (opet, u onom vremenu dok je netko od povjerenja s djecom). Imala sam tu sreću da sam imala vrlo dobre prijatelje koji su se brinuli o mojoj djeci dok sam ja imala slobodan dan, a onda bismo se zamjenili, ja bih se brinula o njihovoj djeci dok su oni imali slobodan dan. Vjerovali ili ne, uglavnom sam prespavala cijeli dan. Valjda mi je trebao san!  

3. Tražite pomoć, ne trebate prolziti kroz sve ovo sami. 

Ni jedna mama nije otok! Ja sam stalno pitala iskusne mame za savjete. Ponekad bih se osjećala neugodno, a ponekad i glupo što ih stalno propitujem, tražim savjete, ali znala sam da bi mi učenje od njih pomoglo da steknem prijeko potrebno samopouzdanje u moje vještine roditeljstva. Pomislila sam, ako one mogu podići 5, 6 ili više djece, moraju znati ponešto.  

4. Ako vaše dijete ima izazove, to nije loš odraz na vas! 

Borila sam se sa svojim ADHD sinom tako dugo dok nisam sama sebi priznala da ima 'izazov u razvoju', a onda sam krenula u potragu za odgovorima. Njegova nastojanja sa čitanjem su izazvala neizmjerne frustracije, dok nisam otkrila da je disleksičan. Kćer ima poremećaj obrade informacija. Znate li kako sam to saznala? Tako je, istraživanje, istraživanje, istraživanje! Gladno sam, proždirala svaku knjigu koje sam se mogla dokopati dok nisam doznala što je, a zatim još knjiga kako bih naučila kako se nositi s tim izazovom i naučiti ju kako da pretvori taj izazov u svoju snagu. Najteži je bio prvi korak, priznati da im nešto blokira napredak (ponekad sam čak i tiho brinula da nisu dovoljno pametni, ali ne usuđujući se izgovoriti to naglas). Postoji sloboda u priznanju i u potrazi za rješenjima.

5. Ako nešto ne radite kako treba u svom roditeljstvu, ne znači da ste promašaj! 

Zapravo, to samo znači da niste savršeni i da imate što naučiti. Šokantno, zar ne? Znam da sam se užasnula kad sam izgubila živce i vikala na djecu, ili kad bih na ulici dobila "upute" od potpunog stranca o tome što radim pogrešno s mojom djecom. Osjećala sam se bijedno kad sam vidjela "savršene male anđele" djece moje prijateljice, dok je moj sin trčao kao bez glave.

6. Ako vam dijete zadaje izazove svojim ponašanjem, nemojte to zanemariti, učinite nešto! 

Svi trebamo pomoć, ima toliko mnogo stvari koje ne znamo I koje trebamo naučiti. Nemojte učiti iz svojih grešaka, učite iz grešaka drugih. Neke mame su mi rekle da će skužiti stvari kako vrijeme ide, ali čini mi se da ne shvataju da izgubljeno vrijeme nikada neće moći vratiti, pogreške koje napravimo ne mogu se vratiti. Naučite dok možete! Djeca rastu prebrzo za nas da učimo u hodu! Voljela bih da mogu okrenuti sat, vratiti se i poništiti neke stvari, ali ne mogu! Ono što je učinjeno je učinjeno, sada je kasno kada su već odrasli.  

7. Niste savršeni i ne možete sve napraviti!

Ili možda možete ali na kratko vrijeme prije nego što izgorite i/ili se razbolite. Rano u mom roditeljstvu odlučila sam da imam dvije ruke i dvije noge, dan ima 24 sata i samo se toliko može učiniti. Pošto stavljam veliki naglasak na obrazovanje, kreativnost i učenje za moju djecu, za mene je bilo važnije napraviti projekte, eksperimente, čitati knjige nego pranje suđa i peglanje veša. Dok su mala djeca su fleksibilna i lako ih se može podučavati u tim godinama, ali to vrlo brzo prođe, upotrijebite vrijeme do maximuma. Vjerujte mi, ne možete stići sve, ali možete sebi odrediti prioritete!

Majka sam već 23 godine, majka sam 5 djece i radim s djecom već 25 godina. Moja glavna želja je pomoći ostalim mamama, potaknuti ih, pokazati im put, isto kao što su meni drugi pomogli kad mi je trebala pomoć i savjet, želim izbaciti bol iz roditeljstva i pomoći vam da naučite iz mojih grešaka. Volim djecu i volim podučavati, znam da roditeljstvo ne treba biti teško (ima svoje teške trenutke, ali ovdje govorim općenito). Više o tome možete vidjeti na: https://sandrasacademy.thinkific.com

Imate li vi kojih drugih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam se u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!

How can asking for help make your life easier

It is early Sunday morning. I sit in my favorite chair and thoughtfully sip my tea (chai). Thoughts of all that needs to be done today swirl in my head, but one question persistently keeps popping up, "Why? Why do moms shy away from the help they can get?" I crack open my laptop and decide to tell it as it is, no beautifying anything, just saying it as it is!

I have made my share of mistakes and I do have regrets. There are certain things I wish I hadn't done and others I wish I had. Here are my top 7 tips for you not to make the same mistakes:

1. You are a mother and that means, you are superhuman!
You can multitask, open bottles with one hand, serve yourself food and eat with a baby on your hip. Sort, wash, and fold laundry while cooking and feeding the baby. You can cook three meals at once and feed the dog at the same time. You answer the phone, the door and messages while putting the baby to sleep, and doing dishes...

You need to have pedagogy, psychology, pediatrics, and first aid degrees, besides the talents such as negotiating skills, diplomacy, tactfulness and a state of permanent joy, excitement, tolerance and patience. I know, I've done it all, homeschooling while starting a business, and writing a book, raising kids on my own and earning an income. Pregnant and sick most of the day while running around after my hyperactive children. 

2. You are a mother and you need to take care of yourself.
If you don't take the time for that moment to yourself, you won't last much longer. If you don't eat and shower you will feel easily agitated and grumpy. Sleep is not overrated, but a necessity for a mom (you will not be forgetting so many things if you get proper rest). Time away from the kids is a must (make sure whoever takes over during your time off knows what is expected of him/her). The best suggestion is, if you can afford it, one hour daily and half to a full day weekly. If you can't afford it, even one hour daily helps a lot. But, please, make sure the kids are not left unattended during that time. Hanging out with friends, going to the movie theater, or just going out for a coffee are necessities (again, in your times off and while someone trustworthy is with the children). I know I needed time off, I had good fortune of very good friends that took care of my kids while I took a day off and then we would switch, with me taking care of their kids while they had a day off. Believe it or not, I mostly slept through the entire day. I guess, I needed it!

3. You need to ask for help, you are not meant to do this alone. No mom is an island! I have asked seasoned veteran moms advice all the time. Sometimes I would feel so embarrassed and sometimes so stupid for asking and bugging them, but I knew that learning from them would give me much needed advice and I'd gain confidence in my parenting skills. I figured, if they could raise 5, 6 or more kids they must know a thing or two.

4. If your child has disabilities, it is not a bad reflection of you!
I have struggled with my ADHD son for so long till I admitted to myself that he has some 'issue', and then I went on a hunt for the answers. He struggled to read (and caused me immeasurable frustration) till I found out that he is dyslexic. My daughter has information processing disorder. Do you know how I found out? Yes, research, research, research! I have been hungrily devouring book upon a book till I found out what it is and then more books to learn how to deal with it and teach her how to make it into her strength. The hardest was the step to admitting to myself that there is something blocking the progress (sometimes even worrying silently that they are not smart enough, but not daring to say it out loud). There is a freedom in admitting and going about looking for solutions. 

5. If you are doing something wrong in your parenting, doesn't mean you are a failure!

Actually, all it means is that you are not perfect and that you have things to learn. Shocking, isn't it? 

I know I felt horrible when I lost my temper and yelled at the kids, or when I would get an "instruction" from a total stranger on the street of what I was doing wrong with my kids. I felt miserable when I saw my friend's kids being "perfect little angels" while my son ran wildly about. 

6. If your child is a handful, don't ignore it, do something about it!

We all need help, there are so many things we don't know and need to learn. Don't learn from your mistakes, learn from the mistakes of others. Some moms told me they would figure it out as they go, they don't seem to realize the time wasted will never come back again, the mistakes made will not be unmade. Learn and teach them while you can! They grow up way too fast for us to learn as we go! I wish I could turn the clock and go back and undo some things, but I can't! What is done is done, now that they are all grown up.

7. You are not perfect and you cannot do it all! 

Or maybe you can for a short time before you burn out and get sick.

Early on in my parenting I decided I have two hands and two feet, the day has 24 hours and there is only so much that can be done. I put large emphasis on education, creativity, and learning for my kids, so, for me, it was more important to do projects, experiments, reading than dishes and laundry. They are malleable, and easy to teach just for so long, use it to the uttermost. Trust me, you cannot do it all, but you can prioritize!

I have been a mother for 23 years, I am a mother of 5 and have worked with kids for about 25 years now. My main desire is to help other moms, encourage, show the way, the same as I was shown when I needed help and advice, take the sting out of parenting and help you learn from my mistakes and regrets I have. I love children and I love teaching, and I know parenting doesn't need to be tough and difficult (it has its shares of tough moments, I am talking here in general). More on this you can see at: https://sandrasacademy.thinkific.com

Do you have any comments you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help to spread it by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!

Roditeljstvo bez muke, nerviranja i stresa

Redovito čujem brige roditelja o ponašanju njihovog djeteta i kako se nositi s izazovima. Što učiniti u svezi s prkosom? Kako se nositi s izljevima ljutnje? Što s lošim raspoloženjem? Trebamo li postavljati granice? Koja vrste? Kada početi?

Kada tek saznamo za trudnoću, osjećamo se kao da letimo na adrenalinu I koktelu svih drugih hormona. Čini se da se usredotočimo na fizičku stranu podizanja djeteta, više nego na bilo što drugo. Hoće li dijete imati novu sobu, kakvu odjeću, novce za školovanje, itd? Obično previdimo onaj monotoniji dio svakodnevnice koji svakako više definira roditeljske potrebe, kao što je disciplina djeteta. Hoćemo li disciplinirati dijete? Kada početi? Kako to ide? Što sve trebamo znati o disciplini? U ovim momentima poželimo da dobijemo priručnik sa svakom bebom pri rođenju. Imam dobre vijesti za vas, napravila sam tečaj koji je najbliže moguće priručniku za bebe. Možete ga pronaći na sandrasacademy.thinkific.com i GRATIS je za vas da možete naučiti osnove. Ispod ću vas upoznati s detaljima tečaja.

Počet ćemo sa:

1. Uvod u disciplinu

Tečaj počinje s definicijom discipline: Disciplina je nježna obuka i podučavanja sa puno ljubavi; jasna definicija između dobrog i lošeg ponašanja, postavljanje granica za dobro vašeg djeteta, kao i posljedice ako se ta granica prijeđe, davanja dobrih primjera pridržavanja pravila za djecu kako bi živjeli sretno i dobro prilagođenim životom.

Uključuje i više detalja o tome što disciplina jeste, a što disciplina nije, objašnjavajući jasno što treba raditi i što ne raditi prilikom discipliniranja i na što treba paziti. Djetetova primarna potreba je osjećati se voljenim i prihvaćenim, a način na koji dijete traži ljubav i prihvaćanje varira od djeteta do djeteta.

2. Razlozi zašto izbjegavamo discipliniranje

Ova lekcija vam daje sve moguće razloge zbog kojih roditelji mogu osjećati da je bolje da se izbjegne discipliniranje djeteta. Za neke su to loša iskustva iz njihovog djetinjstva, za druge to može biti loš primjer gdje su vidjeli da je netko preoštar sa svojim dijetom. Vidite ako možete pronaći sebe u jednoj ili više točaka na popisu.

3. Roditeljski ciljevi i postavljanje granica

U ovoj lekciji ćemo istražiti prednosti postavljanje granica, definiranje neprihvatljiva ponašanja, osvrnuti ćemo se na postavljanje roditeljskih ciljeva i vrijednosti koje biste željeli naučiti svoje dijete. Svaka obitelj ima svoje standarde i moralne vrijednosti koje bi željeli vidjeti kod svoje djece, stvari koje su važne za njih. Za neke to može biti čistoća, za druge to može biti prijateljstvo, kreativnost, znanje, kultura, itd Postoji toliko mogućnosti koliko i obitelji. Ova lekcija vas izaziva kao obitelj da postavite svoja vlastita pravila i da ih definirate po postavljenim standardima.

4. Razlozi za disciplinu

Ovdje ćemo podijeliti opsežan popis, ali svakako ne i cjelovit popis svih pogodnosti koje jasno postavljene smjernice imaju za dijete, te kako će imati koristi dijete sada, ali i kasnije kao odrasla osoba. Neke prednosti uključuju: pomoć djeci da obuzdaju svoje emocije, osjećaj slobode kod djeteta, učenje o tome što je pretjerivanje, i još mnogo toga.

5. Dijete uči najbolje uz roditeljski primjer

Roditelj najbolje uči dijete kada vodi vlastitim primjerom. Važnost vlastite samokontrole i osobina koje želimo da djeca usvoje, najbolje je da uče od nas i našeg primjera. To govori više od naših riječi. Neki od savjeta koje ćete ovdje pronaći je: Pazite na ono što sami sebi govorite (treba da je pozitivno i ohrabrujuće), pokažite primjerom, budite iskreni s djetetom i još mnogo toga.

6. Kada započeti?

Postoji li čarobna formula? Kada je najbolje vrijeme za disciplinu? Dokle bismo im trebali dozovoljavati da se izvuku sa nekim ponašanjima, jer su premaleni da bi razumijeli ili premladi da bi shvatili? Jesmo li okrutni roditelji ako discipliniramo dijete od godinu dana? Ova pitanja će biti odgovorena u ovoj lekciji, a vi ćete imati jasnu viziju gdje i kako dalje sa svojim djetetom.

7. Praktični savjeti za disciplinu

Navedeni u obliku liste što vam je činiti i što vam je ne činiti kad je u pitanju disciplina.

Uključuje praktične savjete kao što su:

-Koristite „molim” i „hvala” kada govorite sa svojim djetetom.

-Budite sigurni da imate punu pažnju vašeg djeteta kada razgovarate s njim / njom.

-Nemojte ni na bilo koji način koristiti štetne ili pogrdne riječi kada govorite djetetu.

-itd.

8. Nedosljednost/dosljednost u disciplini

U ovoj lekciji ćemo navesti sve prednosti dosljednosti i posljedice nedosljednosti. Nedosljedna disciplina je užasno zbunjujuća, pa čak i štetna za djecu. Budući da je suprotna disciplini gotovo je jednako loša kao da niti nema discipline uopće. Disciplina koje dijete prima oblikuje njegovo ponašanje.

Jako je važno da se roditelji dogovore o standardu discipline, što pridonosi dosljednosti. Dijete koje prima korekcije od jednog roditelja za svoje postupke a ne prima od drugog roditelja za istu aktivnost, može zaključiti da nisu njegovi postupci loši, nego da ga jedan roditelj voli, a drugi ne.

9. Kada ne disciplinirati

Postoji razlika između prkosa i djetinjastog ponašanja. Prkos je kako i ime kaže, kada dijete nešto učini a zna da to nije u redu i nepoželjno je. Dijete točno zna što se od njega / nje očekuje, ali umjesto toga on / ona odabere upravo suprotno. Ona/on odbija prihvatiti vodstvo roditelja.

Prkos nije isto što i neodgovornost, djetinjasta neodgovornost može biti zaboravljanje, nezgode, kratak raspon pažnje, nezrelost, sitne greške itd.

Ako vam se svidio ovaj blog vidimo se putem http://sandrasacademy.thinkific.com gdje možete naći tečaj, Strategije za roditeljstvo bez stresa. Disciplina 2 dolazi uskoro! 

Imate li kojih drugih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam se u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!

How To Have A Well Behaved Child Like A Boss

I regularly hear parents' concerns about their child's behavior and how to deal with it. What to do about defiance and how to deal with temper tantrums? What about bad moods? Should we be setting boundaries? What kind? When to start?

When we first get pregnant it feels like we are flying on all the adrenalin and the other hormones. We seem to focus on the physical aspect of raising a child more than on anything else. Will the baby have a new room, cute clothes, college fund, etc. ?
We seem to overlook the more tedious and most definitely more defining parenting needs such as the discipline of a child. Should we discipline? When to start? How to go about it? At these times we wish for a User's Manual to accompany every child born. I have good news for you; I have made a course that is as close to the manual as it gets! You can find it at sandrasacademy.thinkific.com and it is FREE for you to go over and learn the basics. I will introduce you to the course below.

We'll start with:
1. Introduction to discipline
This is where the course starts and it defines discipline as: Loving, gentle training and teaching; clear definitions between right and wrong; boundaries set up for your child's good, and yes, correction or consequences when those boundaries are crossed, good samples set forth for your children of abiding by the rules for living a happy well-adjusted life.

It goes more into what discipline is and what it isn't, explaining clearly what not to do and what to watch out for. It goes on to explain that child's primary need is to feel loved and accepted, and that asking for that love and acceptance varies from child to child.

2. Reasons why we avoid disciplining
This lesson goes deep into all the possible reasons why parents might feel it is better to avoid disciplining a child. For some it is bad experiences in their own childhood, for others it may be bad example they've seen of someone being too harsh on their child. See if you can find yourself in any one or more points listed.

3. Parenting goals and setting boundaries
Here we explore the benefits of setting boundaries, defining unacceptable behaviors, looking into setting parenting goals and values you'd like to instill in your child. Every family has their own standards and moral values they'd like to see upheld by their children, things that are important to them. For some it may be cleanliness, for others it may be friendliness, creativity, knowledge, culture, etc. There are as many options as there are families. This lesson challenges you as a family to set your own and define the rules by the standards in place.

4. Reasons to discipline
In this lesson we share an extensive, but by no means comprehensive, list of benefits in having clearly outlined guidelines for a child and how it will benefit the child immediately as well as later on as an adult. Some benefits include: helping children master their emotions, making kids feel free, learning of what excess is, and many more.

5. Parent's self-control teaches the child
Parents teach best by leading the way, the importance of our own self-control, and the qualities we should exhibit in order for children to learn by our example. It speaks louder than our words. Some of the advice you will find here is: Watch out for your self-talk, lead by example, be honest and much more.

6. When to start disciplining?
Is there a magic formula? When is the best time? How long should we be letting them get away with things because they are too little to understand or too young to comprehend? Are we cruel to discipline a one year old? These questions will be answered in this lesson, and you will have a clear vision of where you will take your next steps with your child.

7. Practical How to's of discipline
Listed in point form are all the do's and don'ts. They include practical advice such as:
-Use 'please' and 'thank you' when talking with your child.
-Make sure you have your child's attention when you talk to him/her.
-Don't by any means use harmful or derogatory wording when talking to the child.
-etc.

8. Inconsistency vs. Consistency
In this lesson we enlist benefits of consistency and pitfalls of inconsistency. Inconsistent discipline is terribly confusing and even damaging for children. Being inconsistent with your discipline is almost as bad as no discipline at all. The discipline that a child receives shapes his behavior.
It is also important for parents to agree on the standard of discipline, it contributes to the consistency. A child who receives correction from one parent for his actions and no correction for the same action from another parent, can draw the conclusion that his actions are not bad, but that ones parent is loving and the other isn't.

9. When not to discipline 
There is a difference between defiance and childishness. Defiance is, as its name implies, something done with full knowledge that it's wrong and undesirable. The child knows exactly what is expected of him/her, but instead he/she chooses the exact opposite. It is refusing to accept parents' leadership.

Defiant is not the same as irresponsible. Childish irresponsibility ranges from forgetting, to accidents, to short attention span, to immaturity, to mistakes etc. 

If you liked this head on over to the http://sandrasacademy.thinkific.com to grab your own course on Discipline, Strategies for Stress-free Parenting. Discipline 2 is coming soon!

Do you have any comments you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help to spread it by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!

 

Koliko hrana, stanje uma, stres i sl. utječu na bebu u trudnoći?

Trenutno je kod nas doma sezona rođendana. Sva djeca su nam rođena između kraja veljače i sredine travnja. Zabavno, ha? Nisam mogla bolje isplanirati ni sama. Počinjemo s najmlađima, zatim ide srednji sin, pa kćer i na kraju najstariji. Upravo suprotno od redoslijeda njihovih rođenja! To je nešto za što sam uvijek bila zahvalna, jer je uvijek lakše objasniti najstarijoj djeci zašto trebaju čekati svoj rođendan kako bi bili u centru pažnje. Toliko je lakše reći sljedećem djetetu: "Hej, tvoj rođendan je sljedeći! Što želiš za rođendan? "Ponekad se osjećam kao da varam!

Imamo jednu tradiciju za rođendane gdje se volimo prisjećati simpatičnih sitnica koje su znali raditi kao mali i smiješne priče o njihovom najranijem djetinjstvu. Doista mi da priliku osvrnuti se i prisjetiti svih detalja. Dok sam se tako prisjećala svih mojih trudnoća, jedan nevjerojatan zaključak mi se jasno javio u tom trenutku! Stanje u kojem sam bila tijekom trudnoće utjecalo je na svako moje dijete na vrlo duboki način emocionalno i fizički.

Moj najstariji sin je rođen dok sam bila mlada i puna energije, trčala uokolo jedva primjećujući trudnoću. Danas je hiperaktivan i izbirljiv pri jelu (baš kao što sam ja bila s mojim 'jutarnjim' mučninama koja se protezala tijekom cijelog dana, a ponekad i tijekom cijele noći).

Sa kćeri sam bezbrižno jela puno i previše slastica, što je utjecalo na kroničnu potrebu za slatkišima koju i dan danas ima! U petom mjesecu trudnoće javile su se komplikacije i skoro sam je izgubila. Uzrok je bilo pretjerano nošenje teških stvari uz i niz stepenice sa mojim dvogodišnjakom koji je tada još uvijek želio da se nosi. Prestala sam sa svim aktivnostima, našla pomoć oko kuće i učinila sve u mojoj moći da zadržim trudnoću i bebu do poroda. Vjerujem da smo tada razvile posebnu vezu, pa smo I sada vrlo bliske.

Treća trudnoća je bila protkana raznoraznim izazovima od placenta previe, do ranih trudova. "Potpuno mirovanje”, naredio je liječnik. Čak je i rođenje bilo traumatično za moje treće dijete. Iako je bio moja najbolja beba i najlakše dijete, uvijek je bio osjetljiv i nesiguran, baš kao što sam se ja osjećala dok sam išla iz ordinacije u ordinaciju za sve različite preglede i konzultacije. Imala sam problema s mučninom u prisutvu sireva, a posebno parmezana. Kako smo tada živjeli u Italiji samo je bila otežavajuća okolnost. On je i dan danas apsolutno zgrožen s sirom, ne može podnijeti miris, i da, pogodili ste, naročito ne parmezan.

I na kraju, blizanci. Do tada sam se već osjećala pouzdanijom u sebe i kao da znam ponešto o trudnoći i bebama, tako da se nisam puno brinula. Osigurala sam se da jedem dobro i da se dobro brinem o sebi. Oni su najbezbrižniji od moje djece. Da, kasnije u trudnoći nakon saznanja da su blizanci sam se malo zabrinula, ali pošto sam također imala jako dobar sustav podrške muža, obitelji i prijatelja ni to nije bila neka velika stvar.

Znam da je teško biti u potpunosti pozitivan i optimističan posebno u borbi protiv jutarnjih mučnine, žudnje za određenim hranama, proširenih vena, nemogućnosti spavanja, itd, ali unatoč svemu, savjetovala bih vam da se zaista potrudite. Sve što osjećamo i jedemo tijekom trudnoće utječe na našu djecu na tako mnogo načina za cijeli ostatak života. Postaje ukorijenjeno u njima, a nemoćni su da se izbore s tim. Većinu vremena, uopće ne znamo zašto radimo određene stvari, ili zašto se osjećamo nesigurno, nevoljeno, osjetljivima, ili zašto imamo neko vjerovanje koje nas ograničava, možda bi to moglo biti nešto što smo pokupili dok smo još bili u majčinom utrobi!?

Njihovi karakteri

Sjećam se kako sam bila nestrpljiva da ih upoznam i vidim prvi put. Ponekad bih ležala budna noću i zamišljala kako će beba izgledati i kakvog će karaktera biti.

Uvijek je tako fascinantno vidjeti njihove male kaprice i karaktere kako se iskradaju i jasno pokazuju u prvim danima našeg zajedničkog života. Bilo je tako simpatično vidjeti najstarijeg sina, kad se tek rodio, kako se bori svim silama protiv uskog zamatanja sve dok nije oslobodio ručice i nožice i tek tada je mirno zaspao. Ili kćer koja je uvijek imala malo drame i glumačkog štiha, čak i kao maleno novorođenče. Rođeni su s tim osobinama, a divno je gledati ih kako se razvijaju, rastu i sazrijevaju u odrasle osobe.

Najstarijem sinu je prva riječ bila je "sam". Nije želio govoriti dok nije usavršio tu vještinu. Preskočio je cijelu fazu 'riječi', i bezbrižno je uletio ravno u fazu rečenica. Do tada bi mi pokazivao prstićem što želi i šefovao mi. Što je jasno ukazivalo na sposobnosti prirodnog vođe već od druge godine svoga života.

A kćer, s druge strane, bi stajala na sred sobe I dok bi gledala dadilju prkosno, bi se namjerno upiškila u gaćice, pokazujući nezadovoljstvo na taj način da joj mama nije bila tu. Ako bih je ostavila na trenutak zavrtjela bi se i teatralno izgovorila sa čežnjom u glasu, "Nedostajat ćeš mi!" mašući u mom pravcu. Kada bih odgovorila, "Samo idem do kuhinje po čašu vode", ona bi rekla kao da se ništa nije dogodilo, "O, ok onda!" i samo se zavrtjela natrag u svoju igru.

Treći sin je odbio piškiti na tuti/noši/! Sjedio bi na njoj satima, bez problema ali kad je trebao piškiti ustao bi i zadovoljno se popiškio po podu. I tako stalno dok mi konačno jednog dana nije sinulo da je htio biti 'veliki' i piškiti kao i svi veliki dečki, kao i tata stojećki! Nikad nismo imali problema s piškenjem nakon toga. Premda se i dalje borimo s njim da ipak sjedne u wc-u!

A blizanci? Blizanci su priča sami za sebe! Uvjereni su da su 'njih dvojica protiv svijeta'. Kad su bili mali imali su čak i svoj jezik na kojem bi komunicira između sebe, a onda bi jedan od njih prevodio za nas ostale. Upravo smo imali jedan razgovor prije par dana, gdje sam im ponovo objasnila da smo svi zajedno u obitelji da rješavamo probleme i izazove, a ne njih dvojica s jedne strane i mi ostali na drugoj. 
Svako dijete je jedinstveno kako samo on/ona može biti. Čak i sa blizancima, bez obzira koliko su slični, istovrememo su toliko različiti. I koliko god imali naših gena, ipak su drukčiji od nas, vide svijet kroz svoje oči i žive život prema vlastitim uvjetima. Lako je ponekad zaboraviti na to I gedati kroz vlastita shvaćanja svijeta i okoline, tada nastaju nesporazumi i završimo u sukobu jedni s drugima. Kad bismo dali sve od sebe da se ih razumijemo i stavimo se u njihovu poziciju kako bismo vidjeli ono što oni vide i čuli ono što oni čuju ...

Ako vam se svidio ovaj blog vidimo se preko na http://sandrasacademy.squarespace.com/ gdje možete dobiti svoj besplatni primjerak popisa prekretnica za vašu bebu.


Imate li bilo koji od roditeljskih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!